Počeci čitaoničke, odnosno knjižnične djelatnosti na otoku Rabu datiraju od kraja 19. stoljeća, točnije od 1884. kada se osniva Narodna čitaonica, prva kulturna ustanova namijenjena širem krugu stanovništva. Okupila je 42 člana, s istaknutim narodnjačkim prvakom Josipom Dominisom, gradonačelnikom Raba, na čelu. Pravila Čitaonice odobrena su iste godine. Njezini članovi bili su obrtnici, građanstvo te nekoliko plemića. Među istaknutijim imenima spominju se pripadnici obitelji: Dominis, Galzinja, Spalatin, Latus, Maržić, Bolković, Belić, Boteri, Tonsa i Belia.

 

Nažalost, nema mnogo sačuvanih podataka o djelovanju Čitaonice koja je očito imala prekida u radu i u različitim se razdobljima javljala pod drukčijim imenima. Fra Vladislav Brusić, franjevac koji je živio u samostanu Sv. Bernandina u Kamporu, u svojoj knjizi „Otok Rab“ , prvomu većem popularnom štivu o otoku Rabu, 1926. spominje postojanje Hrvatske čitaonice koja tada više ne djeluje, no bez detaljnijih podataka o njezinu radu.

Zna se da između dvaju ratova Čitaonica djeluje u privatnim prostorijama krojačnice obitelji Persen, a neposredno prije Drugoga svjetskog rata u Sokolskom domu na Blatu gdje je danas sportska dvorana.

U ratnim godinama njezin rad prestaje, da bi do obnavljanja djelatnosti došlo pedesetih godina dvadesetog stoljeća kada se knjižnica otvara u prizemlju hotela „Miramar“ na Trgu sv. Kristofora.

Šezdesetih godina djeluje u Kneževu dvoru na Trgu Municipium Arba, kada je knjižničarske poslove obavljala učiteljica Ajka Pezelj.

Nakon kraćeg prekida u radu, djelatnost se obnavlja 1975. godine u sastavu Radničkog sveučilišta (današnjega Pučkog otvorenog učilišta), u prostoru veličine 36m2, s fondom od oko 3000 knjiga. Tada se djelatnost profesionalizira, a na mjestu knjižničarke zapošljava se Branka Maljković (Brčić).

Nakon njezina odlaska poslove knjižničara obavljao je Zvonimir Dominis, a potom od 1989. godine, kada je Knjižnica otvorena puno radno vrijeme u jednoj smjeni, današnja voditeljica Lidija Domijan Šipovac.

Iako je već pri otvaranju bilo očito da je to tek privremeno rješenje, Knjižnica na toj lokaciji ostaje čitavih 27 godina. Radilo se zapravo o pregrađenom predvorju kina, prostoru vlažnih zidova, bez prirodnog osvjetljenja i mogućnosti prozračivanja do kojeg se dolazilo dugim nizom stuba. Matična služba godinama je upozoravala na nedopustivost takva smještaja kulturne ustanove.

Godine 1989. osnovana je Komisija za razvoj bibliotečne djelatnosti na otoku Rabu, koja u siječnju iduće godine donosi analizu stanja i prijedlog daljnjeg razvoja. Među ostalim, Komisija predlaže hitno preseljenje Knjižnice u prostor tadašnje Jugobanke, a kao dugoročno najpovoljnije rješenje predlaže se palača Dominis, točnije prostor u kojemu i danas djeluje ljekarna. Nažalost, do ostvarenja tih prijedloga tada nije došlo.

Matična služba 1996. godine ponovno aktualizira problem prostora budući da je rapska knjižnica po prostornim uvjetima bila na posljednjem mjestu u Županiji. U razgovorima s predstavnicima rapske lokalne samouprave, kao moguća lokacija predlaže se prizemlje zgrade u Ul. Biskupa Draga 1, u kojemu je bila smještena Pošta. Za taj prijedlog matična služba traži i dobiva potporu tadašnjeg ministra kulture, gospodina Bože Biškupića, kao i Državne uprave za zaštitu kulturne i privredne baštine. Ministarstvo kulture osigurava sredstva za adaptaciju i opremu. Unatoč svemu tome, prostor se namjenjuje Turističkoj zajednici, a Knjižnica i dalje ostaje na istoj lokaciji.

Ipak, upornim nastojanjem voditeljice Knjižnice Lidije Domijan-Šipovac i pročelnice za društvene djelatnosti Rosande Krstinić-Guščić, donosi se odluka o preseljenju te se Knjižnica konačno 7. veljače 2003. seli u prostor Banove vile, jedne od najljepših rapskih građevina. Radi se o zgradi koju je tridesetih godina 20. stoljeća izgradio ban Ivan Perović. Nedostatak je te lokacije, osim nezadovoljavajuće kvadrature, što se u zgradu ulazi preko desetak stuba, čime je i dalje invalidima i teže pokretnim osobama onemogućen pristup u Knjižnicu. Knjižnica je smještena u tri međusobno povezana prostora veličine stotinjak četvornih metara.

 

Črnjar, Ljiljana: Narodne i školske knjižnice Primorsko-goranske županije: pogled županijske matične službe; Rijeka, Gradska knjižnica Rijeka, 2005.

U skladu s odredbama Zakona o knjižnicama Odlukom Gradskog vijeća Grada Raba od 21. prosinca 2005. godine Knjižnica je izdvojena iz sastava Pučkog otvorenog učilišta i osnovana kao samostalna ustanova Gradska knjižnica Rab koja i dalje djeluje u zgradi Banove vile, ali u znatno izmijenjenim prostornim uvjetima.

Osim tri centralne prostorije  u koje je  2003. godine smještena Knjižnica, u zgradi su i dvije pokrajnje prostorije koje je koristila Glazbena škola i rapske klape.       

U manjoj prostoriji, površine 18 m2, 2009. godine  uređen je  i opremljen izdvojeni Dječji odjel, a u prvoj, većoj prostoriji, površine 24,35m2 već sljedeće godine i Studijska čitaonica. Izvršena je restauracija dviju starinskih ugradbenih vitrina i opremljen  izdvojeni čitaonički odjel, čime su korisnici Gradske knjižnice Rab, otočani i turisti dobili  prostor za nesmetan studijski rad, a znatno su povećane i  mogućnosti za smještaj knjižnične referentne građe.

 

Zajedničkim ulaganjem Ministarstva kulture i medija RH i Grada Raba 2018. godine izvršena je sanacija vanjske prostorije u zgradi te je uređeno dodatno spremište za knjige.

Zaključkom Gradskog vijeća Grada Raba od 13. rujna 2024. Gradska knjižnica Rab promijenila je naziv u Gradska knjižnica Slobodana Novaka Rab čime je odana počast našem velikom književniku povodom obilježavanja stote obljetnice njegova rođenja.